EURITMIJA

2019. obilježavat će se jubilarna 100. obljetnica waldorfske pedagogije kao i 100. obljetnica primjene euritmijske umjetnosti u pedagoškoj praksi. Naime, iako se euritmija od svojih početaka (1912.) razvijala prvenstveno kao umjetnička disciplina, Rudolf Steiner je utemeljivši 1. waldorfsku školu u Stuttgartu 1919. uključio euritmiju u waldorfski kurikulum kao njen sastavni i organski dio. Pritom nije smatrao da bi euritmija trebala biti samo jedna od pedagoških mjera s kojom će se obrazovati i disciplinirati učenici, već da esencija euritmije leži u mogućnosti da se unutarnje čovjekovo biće izrazi izvanjski u pokretu.

Izražavanje unutarnjeg ljudskog bića podrazumijeva znanje o unutarnjoj ljudskoj organizaciji i načinu na koji se može poticati njen razvoj, što je ujedno i predmet izučavanja duhovne znanosti odnosno antropozofije. Kao što 4 elementa (zemlja, voda, zrak, vatra) čine temelj fizičkoga svijeta, na sličan način se i čovjekovo biće temelji na 4 „tijela“ koja korespondiraju s navedenim elementima: fizičko tijelo (zemljani element), etersko ili životno tijelo (vodeni element), astralno ili osjećajno tijelo (zračni element) i Ja „tijelo“ koje karakterizira samosvijest i sposobnost sjećanja (vatreni element). Ova četiri elementa i njihove principe možemo opažati i u vanjskom svijetu kao mineralno, biljno i životinjsko carstvo te ljudsku vrstu. Dok fizičko tijelo predstavlja izvanjsko čovjekovo biće koje se može opažati fizičkim osjetilima, etersko, astralno tijelo i Ja organizacija predstavljaju unutarnje ljudsko biće koje se ne može izravno opažati fizičkim osjetilima ali se posredno mogu opažati očitovanja ovih tijela. Npr. životno tijelo ne možemo vidjeti izravno fizičkim očima no neizravno možemo opažati njegovo djelovanje kroz životne procese kao što su cirkulacija krvi, disanje, rad metabolizma, oblikovanje organa itd. No Rudolf Steiner kao duhovnoznanstvenik govori i o mogućnosti razvoja viših osjetila s kojima možemo neposredno promatrati unutarnja tijela za što je potrebno duhovnoznanstveno školovanje.

Dijete koje sudjeluje na satovima euritmije od vrtićke, školske i srednjoškolske dobi, biva potaknuto (u skladu s dobnim uzrastom) na osvještavanje i razvijanje cijelog svojeg bića (posebice onog unutarnjeg bića) u čemu leži važnost i značaj euritmije u pedagoškoj praksi.

Na fizičkoj ravni euritmija pomaže djetetu da ovlada svojim tjelesnim kretnjama, što uključuje razvoj orijentacije u prostoru, koordinacije, fine motorike, pravilnog držanja itd.

Euritmijske kretnje korespondiraju sa životnim procesima eterskog tijela, jer izražavajući kvalitete pojedinih samoglasnika i suglasnika u glasovnoj euritmiji, povezujemo se s različitim aspektima formativnih snaga koje oblikuju čovjekovo fizičko tijelo i njegove organe te ga održavaju na životu. U tom kontekstu postaju razumljivim i riječi iz prologa Ivanovog evanđelja „U početku bijaše Riječ (Logos)“, koje upućuju na više istine o nastanku i stvaranju kozmosa - ono što zvuči ujedno se i kreće tako da euritmijski pokreti bivaju vidljivim ekvivalentom zvučnog kozmosa. To je razlog zbog kojeg euritmijske kretnje djeluju oživljujuće, revitaliziraju životno tijelo te imaju i terapeutski učinak na onoga koji ih izvodi.

Svi smo slušajući glazbu doživljavali kako različite melodije, harmonije i ritmovi pobuđuju različite osjećaje i ugođaje u našoj duši. Pri izvođenju tonske euritmije tj. oblikujući euritmijske kretnje koje izražavaju različite elemente glazbenog djela, dijete razvija i oplemenjuje svoje astralno tijelo. Senzibilizira se za istančani svijet osjećaja koji čini središnji element čovjekovog duševnog života jer harmonizira i uravnotežuje čovjekov misaoni život sa životom htijenja. Na taj način potiče se duševna stabilnost i uravnoteženost, što je od iznimnog značaja posebice u današnjem vremenu koji nosi sa sobom izazove u obliku, stresa, hektike, nervoze i malodušnosti. Kretanjem u grupnim koreografijama djeca spontano razvijaju emocionalnu inteligenciju te socijalne vještine pri čemu u prvi plan ne dolazi kompetitivnost već kolegijalnost.

Euritmijskim interpretiranjem književnih i glazbenih umjetničkih djela te individualnim izvođenjem različitih vježbi djeca bivaju potaknuta na samostalnu aktivnost što podupire samopouzdanje, samosvijest i samoinicijativnost. U tom smislu euritmija potiče svijest o vlastitom biću kao jedinstvenoj i neponovljivoj osobnosti.

Gore navedenim tekstom skicirana su samo osnovna polazišta za razumijevanje na koji način euritmija potiče razvoj djeteta i zbog čega je euritmija integrirana u originalni waldorfski kurikulum kao njezin neizostavni dio. 

Mario Čuletić