" />
u m j e t n o s t   s k l a d n o g   k r e t a n j a   t i j e l a,   d u ? e   i   d u h a

E u r i t m i j a

umjetnost pokreta

Euritmijski glasnik


view:  full / summary

AUTONOMIJA PLESA KAO CIVILIZACIJSKO PITANJE

Posted by Euritmija Hrvatska on September 26, 2017 at 2:30 AM Comments comments (0)

AUTONOMIJA PLESA KAO CIVILIZACIJSKO PITANJE

Intervju: Žak Valenta, plesni i kazališni umjetnik

Žak Valenta, plesač, izvođač, koreograf i redatelj s bogatim i raznovrsnim opusom na hrvatskoj kazališnoj i plesnoj sceni, u medijskoj je javnosti u proteklih godinu dana prisutan uglavnom kroz akcije vezane uz borbu za autonomiju Zagrebačkog plesnog centra. No izravni povod ovom razgovoru je euritmija, forma čijem se izučavanju posvetio u protekle četiri godine na studiju izvedbene euritmije pod mentorstvom čuvene umjetničke akademije Eurythmeum iz Stuttgarta. Završna predstava tog međunarodnog programa izvedena je u Zagrebu 10. lipnja u KUC Travno. Specifičnost euritmijskog izričaja, kontinuitet pritiska na Gradski ured za kulturu po pitanju ZPC-a, kao i daljnji autorski radovi neke su od tema o kojima razgovaramo pred njegovo gostovanje Dornachu u Švicarskoj, gdje nastupa na sceni svjetskog antropozofskog centra Goetheanum u sklopu euritmijske Olimpijade koja prikazuje diplomske nastupe euritmijskih akademija iz cijelog svijeta. Potom slijedi nastup na akademiji u Stuttgartu koji je ujedno i diplomski ispit.

Nakon školovanja u klasičnom baletu, suvremenom plesu, fizičkom kazalištu i velikog broja autorskih i suradničkih radova na nezavisnoj sceni i kazalištu, odlučili ste se za studij euritmije. Forma je to koja nalikuje na ples, a zapravo to nije, i forma koja je vrlo malo poznata unutar suvremenog izvedbenog miljea. Možete li pojasniti što vas je privuklo baš euritmiji?

Euritmiju nije potrebno posebno predstavljati. Prisutna je već oko stotinjak godina u cijelom svijetu kako na sceni tako i u profesionalnoj i akademskoj zajednici, kao dio kurikuluma waldorfskog školskog sustava te kao dio rehabilitacijskih programa u zdravstvenim ustanovama. Privuklo me je produbljivanje znanja o pokretu i njegovu prvobitnom izvoru koji počiva u čovjekovu duhu.

Kako izgleda taj studij? Što se studira i na koji način?

Temelj je, uz ostale akademske predmete, tonska i govorna euritmija. Tonska euritmija je vrlo zahtjevna i podrazumijeva usvajanje znanja o prirodi i strukturi glazbe, a govorna je na sličnom tragu s fokusom na govor i pisanu riječ. Naravno obje imaju svoj ekvivalent u čovjekovu pokretu. Umjetnički studij traje četiri godine, a pedagoška i zdravstvena euritmija još dvije godine.

Polaznici studija euritmije i njihovi predavači nakon završne predstave

Što vas od toga najviše privlači u budućem radu?

Svo troje – izvedba, pedagogija i terapija. Za početak je, čini mi se, važno iskušati se i izbrusiti kroz izvedbenu euritmiju, a kasnije možda ostale. Tako je bilo i s mojim prethodnim obrazovanjem s iznimkom da do sada još nisam iskušao zdravstveni potencijal pokreta u radu s bolesnicima.

Do koje mjere su znanja i vrijednosti euritmije primjenjivi ili kompatibilni današnjim izričajima? Postoje li primjeri u Europi gdje je euritmija dio kurikuluma suvremenih plesnih ili kazališnih studija?

Da, euritmija je prisutna kao akademska disciplina na umjetničkim studijima sveučilišta diljem svijeta kako onim antropozofskog usmjerenja tako i onima koji nemaju taj predznak. Primjeri su Hogeschool Leiden u Nizozemskoj gdje se euritmija studira u sklopu plesnog odsjeka ili sveučilište Alanus u Bonnu u Njemačkoj u kojem je ona dio kazališnog odsjeka. Naravno, ima i drugih primjera. Na našoj Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu pojedini su profesori dobro upoznati s ostavštinom dr. Rudolfa Steinera kao idejnog začetnika euritmije i s njegovim utjecajem na kreiranje glumačke Čehov metode koja se podučava širom svijeta. Ne znam koje referentno polje podrazumijevate pod „današnjim izričajima“. Interdisciplinarnost je danas ustaljena praksa u izvedbenim i drugim umjetnostima i u tom smislu se podrazumijeva proučavanje svih izvedbenih praksi pa tako i euritmije. Zanimanje za euritmiju je u porastu u zapadnoj Europi, Sjedinjenim Državama, Aziji i drugdje. Pretpostavljam i zbog holističkog pristupa tijelu i pokretu kao i društvenoj i ekološkoj osviještenosti koju podučava i zagovara. Kod nas euritmiji pomaže sve veće zanimanje za waldorfsku pedagogiju u waldorfskim, ali i ostalim vrtićima i školama.

Na koji način je vaša praksa, izvedbena i autorska, promijenjena ili potaknuta ovim studijem?

U izvedbenom smislu pokret je pročišćeniji, osvješteniji, protočniji i muzikalniji, manje isključivo tjelesan, a u autorskom smislu proširio sam razumijevanje polja izvedbenosti osobito na područje glazbe i poezije.

Iznimno ste aktivni unutar Upravnog odbora UPUH-a kao i Plenuma ZPC-a. Gradska vlast se nije promijenila tako kulturna politika spram Zagrebačkog plesnog centra ostaje ista. Smatrate li da je bojkot ZPC-a i dalje strategija na kojoj treba inzistirati? Koji su daljnji koraci koje UO UPUH-a namjerava poduzeti?

I dalje mislim da plesna i srodne joj umjetnosti moraju biti ravnopravne s ostalim, što sada nije slučaj, uz izuzetak baleta naravno. Borba plesne zajednice za uspostavu autonomije Zagrebačkog plesnog centra civilizacijsko je pitanje i pomalo je šokantno da se mi njime bavimo u 21. stoljeću. Transparentnost upravljanja budućim samostalnom ustanovom kao i normalizacija adekvatne financijske potpore plesnoj i srodnim izvedbenim umjetnostima važan su dio te borbe. Nastaviti ću se zalagati u tom smjeru kroz Plenum ZPC-a koji je puno napravio informirajući i vršeći pritisak na Gradski ured za kulturu i sport kroz Odbor za kulturu grada Zagreba i gradske vijećnike, tako i kroz strukovnu udrugu UPUH koje sam član, a koja okuplja većinu članova plesne zajednice u republici Hrvatskoj čiji sadašnji upravni odbor također snažno djeluje i podupire borbu za autonomnost ZPC-a. Slijedeći koraci u tom smjeru su obraćanje novom sazivu članstva u Gradskoj skupštini krajem lipnja kao i ponovna sjednica novog Odbora za kulturu Gradske skupštine s temom ZPC-a na koju se obavezao prijašnji saziv gdje će se revidirati šestomjesečno razdoblje rada ZPC-a u sadašnjem modelu upravljanja.

Završna predstava polaznika studija euritmije

I dalje ste aktivni i na riječkoj sceni, koja je i vaše umjetničko ishodište, mada već nekoliko godina uglavnom djelujete u Zagrebu. Rijeka je sada u fokusu javnosti s programima Europske prijestolnice kulture. Jeste li uključeni u te programe?

Relacija Rijeka – Zagreb moje je prirodno kulturno okruženje već niz godina. Trenutno živim u Zagrebu djelomično i zbog spomenutog intenzivnog studijskog programa. U EPK sam involviran u dva projekta: prvi je vezan za Trafik kroz jedan veći izvedbeni projekt koji bi uključivao cijeli grad kao lokaciju. Plan je da se pripreme odvijaju kroz cijelu 2019., a izvedbe tijekom 2020. godine. Drugi projekt je Ponton kojem su nosioci grupa umjetnika i riječkih intelektualaca s ciljem realizacije svjetlosne instalacije/objekta na moru ispred Riječke luke koji bi bio prepoznatljivi landmark Rijeke tijekom EPK, ali i kasnije. Oba projekta su financijski vrlo zahtijevana i složena, ali biti europska prijestolnica kulture podrazumijeva veće ulaganja grada i države u sektor kulture i u tom smislu bi kroz EPK Rijeka mogla jako profitirati.

Vaši dalji autorski projekti?

U pripremi je Trafikova nova predstava pod naslovom Prevođenja čija je premijera predviđena na drugom izdanju riječkog izvedbenog festivala Periskop, a u Zagrebu na Pobješnjelom Ganz novom festivalu na jesen. Prije toga tijekom srpnja premijerno ćemo na danu grada Karlovca izvesti projekt KABODY zone tranzicije koji radim u suradnji s nekolicinom sjajnih karlovačkih izvedbenih umjetnika. Želja mi je realizirati i treći dio trilogije na temu Umjetnost i tabu nakon predstava Dijagnoza umjetnost i Hermafroditi duše pod nazivom Gott ist tot koji tematizira odnos umjetnosti i religije. Naravno uz ove aktivnosti nastaviti ću pedagoški rad kroz PAP (Performing Arts Program) program koji sam s kolegama pokrenuo u Muzeju suvremene umjetnosti 2015. godine, suradnju s Dramskim studijom za djecu i mlade Pučkog otvorenog učilišta iz Zaprešića kojima sam se pridružio zimus, a surađivati ću i s profesionalnim euritmijskim ansamblom IONA kojeg vode moji mentori sa studija ako se za to ukaže potreba.

© Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 28. lipnja 2017.


Euritmija u Ukrajini

Posted by Euritmija Hrvatska on May 15, 2016 at 4:10 PM Comments comments (0)

Euritmija

Posted by Euritmija Hrvatska on March 5, 2013 at 3:40 PM Comments comments (0)

Slijedeći članak napisala je euritmistica Else Klink (1907-1994). S engleskog na hrvatski prevela Tatjana Lunić. Napomenu u fusnoti napisao je urednik Euritmijskog glasnika.

Počeci i razvoj

1912. godine, austrijskog filozofa, znanstvenika i umjetnika Rudolfa Steinera upitala je majka jedne mlade studentice je li moguće pronaći nove impulse iz kojih bi se mogla razviti umjetnost pokreta. Dr. Steiner, potvrdno odgovorivši, započeo je intenzivno raditi s glumicom Marie von Sivers na zakonitostima formiranja govora. Iz njihovog zajedničkog rada izdigli su se prvi koraci prema zasnivanju euritmije. Govor je živući dokaz postojanja duha u čovjeku. On također podsjeća na pokret koji dolazi od imaginativne snage oblika riječi. Izvorno jedinstvo jezika i glazbe živjelo je u ranoj grčkoj kulturi. To što se ovo dvoje razišlo ukazuje na promjenu svijesti u evoluciji čovječanstva. Rudolf Steiner je istraživao organsku i duhovnu prirodu ovih promjena. Iz ovoga rada rođeni su osnovni elementi, načela kao i umjetnički izraz euritmije. Ovi elementi oblikovali su osnove za razvoj euritmije kakvu danas poznajemo - glasovna euritmija, umjetnost vidljivog govora i tonska euritmija, umjetnost vidljive glazbe.

Ritam kao oblikotvorno-stvaralačka snaga

Svako dijete odrastanjem prolazi kroz proces savladavanja ravnoteže unutar prostornih dimenzija kao što su iznad i ispod, ispred i iza, desno i lijevo. Ovim savladavanjem nastaje sposobnost uspravnog stajanja i koračanja zemljom, slobodnog nošenja glave i slobodnog pokretanja udova. Čovjek svojim osjetilima doživljava mnogostruke kvalitete u svijetu; svojim udovima i pokretima sposoban je izraziti ljepotu i dostojanstvo ovih utisaka. Čovjek također drži ravnotežu između vidljivog svijeta koji ga okružuje i bogatog svijeta doživljaja u njemu. Gledajući izvana kao i iznutra, on diše između ova dva svijeta. Manifestira se unutrašnji i vanjski prostor, ritmičko njihanje između ovih dvoje, širenje-skupljanje, istezanje-savijanje. Ovo disanje također se izražava u ugođajima duše: simpatiji – antipatiji, ljubavi – mržnji, veselju – tuzi, smijehu – plaču. U onome što je stvoreno u prirodi sadržani su polariteti. U ritmičkim životnim procesima očituju se prirodni zakoni. Njemački pjesnik i znanstvenik Goethe došao je do dubljeg razumijevanja ritma kao pokretačko-stvaralačke snage. Nakon niza godina pažljivog studiranja i izučavanja prirode i njenih fenomena, Goethe je došao do načela metamorfoze. Promatrao je kako se čovjek ritmički kreće kroz svoj životni tijek, kroz veće ritmove od godišnjega tijeka kao i kroz dnevni ritam buđenja i spavanja. Čovjek zadržava finu ravnotežu kroz ritmove prirode. Priroda pak, sa svojim ciklusima i ritmovima, stoji iznad i nasuprot manje ritmičnoj prirodi svijesti mišljenja i mentalnih prikazivanja. Na polju odnosa između mišljenja i osjećanja, kada je nošen ritmom disanja, u čovjeku se pojavljuju riječi jezika ili tonovi glazbe. Naše ja od tada priziva osjećaje kako bi kreirao odnos s riječi (čuđenje,strah...). U ritmu jezika, čovjekova duša oblikuje samoglasnike i suglasnike, kombinira slogove u riječi, onda riječi u mišljenjem nošen proces. Govoreći pjesnički, može se reći da pjesma zazvuči iz čovjekovog vanjskog i unutarnjeg svijeta. Ja mora prepoznati što je to što stoji pred njim, dajući mu ime. Govor je zapravo imenovanje stvari. Kad se u ovim besprekidno promjenjivim ritmovima slijed riječi izdigne iznad prozaičnog svakodnevnog jezika, tada misli i ideje stječu svjetlost i prozirnost. Pjesma, istječući iz ljudskog bića, nosi svoju osobnu formu, svoju osobnu vrstu živuće melodije. Ona odjekuje kroz cijeli ljudski organizam. U tijeku civilizacije čovjek je bio sposoban izvanjski izraziti ovu unutrašnju glazbu ili harmoniju u različitim elementima glazbe. Glazba je jeka najprisnijeg iskustva ljudske duše.

Kada čovjekovo ja zađe dublje u sferu volje gdje ritmički element intuitivno živi, tako se ono, također, približava kraljevstvu iz kojega izvire euritmija. Izvirući iz dubina unutrašnjeg čovjekova bića, euritmija utjelovljuje ono što izražava sebe kroz igru ritma između čovjeka i svijeta, oko njega i u njemu; ova igra izražava sebe kroz misli, osjećaje i impulse volje. Ime euritmija dolazi od grčkog sloga „eu“ što znači harmonično, sa smislom, lijepo; ukazuje također na odnos euritmije s ritmovima što izlaze iz potpuno harmoničnog čovjekovog bića.

Osnovni elementi euritmije

Osnovni elementi euritmije sadržani su u vježbama koje preoblikuju ljudsko tijelo u instrument koji ima mogućnost postati kvalitativno drugačije sredstvo za izražavanje vlastitosti u prostoru i vremenu. Vježbajući, ljudska je duša probuđena za bogatije mogućnosti oblikovanja odnosa s piscem, pjesnikom, kompozitorom, umjetnikom, kao i sa svijetom koji ga okružuje. Čovjek uči, nakon što ih je prvo unutarnje doživio, izraziti misli, ideje i ideale kroz pokret u prostoru. U početku studija, studenti euritmije uče primjenjivati vježbe bakrenim štapovima, da bi postali svjesniji prostora u kojem se kreću. Unutrašnja pažnja i koncentracija su osnažene ovim vježbama, kao i sposobnost prikazivanja namjere ili smjera pokreta. Također, rad s takvim štapovima daje finoću i vještinu udovima i vrhovima prstiju te vodi umjetničkoj spretnosti. Ovakve vježbe praćene su ostalim, pomno vođenim pokretima. Student uči kako koračati, kako euritmijski izvesti korak, kako jedan korak slijedi drugi; upoznajući se s raznolikim koracima, brzinama, duljinama, trčeći i poskakujući. Čovjek postaje svjestan podizanja stopala od zemlje, nošenja iznad zemlje i ponovnog spuštanja stopala na zemlju. Vježbajući polako, student prvo uči kako imati potpunu kontrolu nad svojim koracima kada se kreće u skladu s formom [1] bržim tempom. Forme same po sebi, kad su prvotno doživljene u odnosu na ljudsko tijelo, prije nego izvedene u prostoru, oživljavaju snagu mašte i imaginacije. Čovjek si može npr., imaginacijom predočiti ljudsko tijelo unutar forme s petokrakom zvijezdom – pentagramom. Student se kreće po formi uprostoru, čineći vidljivim povezujuće spone puta između točaka. Student počinje na broju 1 (glave, op. prev.), kreće se dijagonalno-desno premadolje (desna noga) – 2, odavde na lijevo (lijeva ruka) – 3, nakon toga na desno (desna ruka) – 4, onda dolje na lijevo (lijeva noga) – 5, i naposljetku se vraća na početnu točku. Petero ljudi može se kretati istodobno, stojeći na različitim točkama ove forme.

Uči se stvarati točne slike raznih geometrijskih formi i kretati se u skladu s njima brzo i tečno u prostoru. Naravno, postoje mnogi načini kretanja po euritmijskoj formi. Npr. krugom se može kretati ističući više njegov centar ili pak periferiju. Student se, tijekom studija euritmije, uči kretati slobodno i sve više ritmično. Za vrijeme grčke kulture iznikli su raznoliki ritmovi. Mogu se općenito razvrstati na uzdižuće ili padajuće ritmove. U prvom slučaju kroz uzdižući ritam „jamb“, krećemo se naprijed prema cilju. U padajućim ritmovima čovjek doživljava kao da se nešto približava iz daljine, odostraga, što se iznenada zaustavi u kratkom koraku „troheja“. Svaki ritam, kada ga istinski doživimo, ima svoje vlastite značajke. Te značajke utječu na prirodu forme koju ćemo koristiti. Kada je osoba naučila kako se kretati u prostoru pridržavajući se različitih formi, tada počinje raditi s elementima jezika i govora.

Samoglasnici izražavaju unutarnji odnos s nečim što struji u dušu iz osjetilnog ili misaonog svijeta. Čovjek stvara duboku vezu s ovim glasovima tako da ih je sposoban izraziti gestama, da ono što doživljava stojeći slobodno i uspravno u svijet umože vidjeti i izraziti u glasu „I“. Gesta je načinjena protezanjem ruku dijagonalno, jedne ruke podignute na gore u svjetlost, druge na dolje, u tamniju sferu. Kad neki dojam probudi u nama osjećaj strahopoštovanja ili čuđenja, mi odmah kažemo „A“. Kroz strahopoštovanje se duša otvara prema svijetu i dozvoljava mu da struji u njenu unutrašnjost. U ovoj gesti ruke se otvaraju stvarajći kut, te izražavajući doživljaj. Čovjek grli svijet s ljubavlju i čuđenjem u glasu „O“. Obje ruke su savinute u kružnu ovijajuću gestu. Samoglasnici otkrivaju unutarnju duševnu kakvoću ljudskog bića i njegov odgovarajući jezik.

Suglasnici izražavaju aktivnost ili procese u samoj prirodi. Glas „B“ prenosi zaštitničku gestu kao da nešto zakriljujemo. Gesta postaje življa ako imaginacijom predočimo plavu boju kako okružuje svijetli prostor. Glasom „M“ može se doprijeti do nečeg i zaroniti u nešto, naučiti razumjeti nešto kao da se plava i zelena boja nalaze jedna naspram druge. „D“ sadrži više crvene i narančaste u svojoj jakoj gesti ukazivanja i isticanja. „L“ kao plastični, strujeći glas utjelovljuje nježnije sive i lila tonove. Može se skupiti a onda otvoriti u strujećoj gesti. U svojoj tendenciji da dođe u biće, a onda nestane, sličan je dinamici koja se nalazi u vodi. Duša se kreće između njenih različitih ugođaja ili, kako se to imaginativno vidi, kroz promjene nijansi boja. Kad ove nijanse boja možemo iskazati euritmijskim gestama za određeni glas, tada glas nasljeđuje mnogostruke mogućnosti za izražaj. Goethe je u svojoj teoriji boja govorio o osjetilnim i moralnim kvalitetama svake boje. Rudolf Steiner ovaj je rado bojama razvio dalje, ulazeći u svjesni izražaj duševno-duhovne kvalitete sadržane u bojama. Čovjek može osjetiti kako mu zapažanje i doživljavanje mora postati bogatije, profinjenije i jače, ako želi unijeti određene kvalitete u pokret. U euritmiji se riječi ne sriču! Euritmist ponovno kreira kvalitetu, boju, ugođaj, dinamiku i snagu glasa. Štoviše, predodžba ili misao sadržana unutar svake riječi mora također postati vidljiva. Kada se euritmizira skladba, čovjek kreira vidljivu glazbu, isto kao što se može kreirati vidljivi govor. Različiti elementi glazbe postaju vidljivi kroz ljudsko tijelo. Npr., pomoću ruku i dlanova mogu se izražavati intervali u glazbi. Ključna kost je početna točka za primu, nadlaktica za sekundu, podlaktica s dvije kosti za mol i dur tercu. Kvarta prebiva u zglobu, kvinta u cijeloj ruci, seksta, septima i oktava protežu se kroz ruku i prste, te izvan njih.

Elementi glazbe također su u odnosu s prostornim dimenzijama: visina tona giba se u različitom opsegu između visokog i niskog, melodija teče brzo ili sporo, naprijed ili nazad, takt drži strogu ravnotežu između desnog i lijevog. Euritmist dovodi elemente glazbe u život i pokret. Pripadajući zakoni i struktura glazbe počinju zvučati, pjevati. Vidjeli smo kako ritam podliježe prirodnim načelima isto kao ljudski život i umjetnost. To je vječno strujanje između zemaljske materije i duhovne supstance. U ritmu je izraženo ono što daje život čovjeku, čovječanstvu i Zemlji. Pulsirajući kroz strukture života, čini se da je ritam, u svojim gestama skupljanja i širenja, izvor novih mogućnosti forme. On potiče čovjeka da ovaj stvaralački rad učini ozbiljnim dijelom svog života, nastavljajući rad prirode ali u smislu vlastitog unutarnjeg razvoja i ispunjenja.

Else Klink

[1]Rudolf Steiner je pod terminom FORMA podrazumijevao svako unaprijed osmišljeno euritmijsko kretanje u prostoru koje se naznačuje u crtanom obliku.


 


Terpsihora

Posted by Euritmija Hrvatska on February 19, 2013 at 4:05 PM Comments comments (0)

Kažete li ikome da ste vidjeli euritmijsku predstavu ili da se npr. večeras održava pitat će vas najprije – a što je to? Kada to pitanje postavite onome tko se euritmijom bavi nerijetko će vam reći, izbjegavajući pritom duge, a neprecizne odgovore, da euritmiju moraš vidjeti kako bi onda odgovor doživio. Općenito se euritmisti odnose prema euritmiji kao prema živom biću. Euritmija – dama.

Većina umjetnika je na uvijek sebi svojstven način ponosna ili zahvalna da se upravo oni bave tom određenom umjetnošću. Tako je i s euritmistima. Euritmija je kaže se umjetnost pokreta…Ples? Teško je reći da euritmija to nije ako je ples svako umjetničko gibanje tijela.

Može se primijetiti da se euritmijom aktivno bave i oni za koje bi rekli da su malo starije dobi nego bi se to očekivalo za plesače. Također se i tjelesna figura vidi samo u obrisima.Tjelesna konstitucija svakog euritmista ne odgovara uvijek idealu koji je jedini prihvaćen u okružju gdje se suvremena ili klasična plesna umjetnost s entuzijazmom prakticira.

Pokreti u euritmiji izvode se u sebi, ali da se to vidi i vani. Znamo da se može pjevati u sebi i da u mislima možemo dodati boju nekoj slici koja nam je pred očima. Možemo i sjediti i plesati i penjati se uz stepenice i plesati. Možemo se gibati zamišljenim pokretima. Gledajući izvođenje euritmije čovjek to sebi može osvijestiti.

Oduvijek je bilo glazbenika koji melodiju nalaze u svakoj pojavi. Sve pojave se ponašaju i prema određenom ritmu. A melodija i ritam imaju svoje zakonitosti, kao i govor.

Euritmisti su oni koji te zakonitosti žele poznavati i učiniti ih vidljivima u svojim pokretima.

Pokret koji se želi pokazati mora od strane izvođača biti oživljen. Oživljeni pokret. Pokret koji ima svoj vlastiti život. Ne tijelo koje izvodi kretnju, nego zamišljena kretnja koja pomiče tijelo kao da je ono bez težine. Tko nema sluha za nijansu te razlike, teško će ikada dobiti odgovor na pitanje što je euritmija.

Umjetnik mora ljubiti svoju muzu, ona daje život njegovim nastojanjima. Živi li zaštitnica plesa Terpsihora danas možda pod imenom Euritmija?

Dinko Raffanelli

 


Rss_feed